Frisco - Sotla

Rijeka Sutla je većim dijelom toka granična rijeka između Republike Slovenije i Republike Hrvatske i kao lijevi pritok ulijeva se u rijeku Savu kod naselja Ključ Brdovečki (Hrvatska) odnosno Rigonce (Slovenija). Dužina toka je cca 90 kilometra, a površina sliva je približno 600 km2.

Sliv Sutle graniči na sjeveru sa slivom Dravinje, na zapadu sa slivom Savinje, a na istoku sa slivom Krapine. Slivna površina je izrazito nesimetrična, gdje su desne pritoke na slovenskoj strani izrazito dominantne, dok su lijeve pritoke na hrvatskoj strani kratke i sa malim slivovima.

U gornjem dijelu sliva sa slovenske strane nalazi se nekoliko manjih desnih pritoka, a kod naselja Podčetrtek (Harina Zlaka u Hrvatskoj) ulijeva se veća desna pritoka, potok Mestinjščica. Nizvodnije prema Kumrovcu nalaze se veće pritoke: Tinski potok (koji se ulijeva u Mestinjščicu neposredno prije ušća u Sutlu), potok Buča i značajniji desni pritok potok Bistrica. Nakon ušća Bistrice se Sutla probija kroz Kumrovečko polje i usku dolinu Zelenjak između Bizeljskog gorja i Cesargradske gore i teče prema jugu po aluvijalnoj ravnici sa većim pritokama potok Dramlja i potok Bizeljsko.

Na lijevoj strani sliva, na teritoriju Hrvatske, Sutla teče najvećim dijelom uz podnožja brda, a samo na pojedinim mjestima siječe manje udoline. Svi lijevi pritoci su kratki i bujičnog su karaktera sa izraženom erozijom korita. Od većih pritoka s hrvatske strane treba spomenuti potoke Škrnik, Kladnik i Razvor na području Kumrovca, potok Čemehovec na području Kraljevca na Sutli te potok Dubravica.

Sutla u svom gornjem toku ima veliki uzdužni nagib i bujični tok, dok se u srednjem toku uzdužni nagib vrlo brzo smanjuje i prelazi u nizinski tok s velikim zavojima – meandrima.

Korito rijeke Sutle karakterizira obraslost gustim raslinjem (drveće i šiblje) na većem dijelu toka, što uzrokuje formiranje „čepova“ koji kod velikih voda u Sutli uzrokuju lokalna plavljenja. Također je prisutna i česta pojava erozija pokosa korita na konkavama krivina, uslijed čega dolazi do značajnog meandriranja korita i šteta na okolnom zemljištu.

Frisco - Sotla

U slivu Sutle postoji više vodomjernih postaja. Na rijeci Sotli trenutno djeluju vodomjerna postaja Rakovec koja ima niz podataka od 1926. godine. Na pritoci Bistrica je vodomjerna postaja Zagaj koja je započela s radom 1965., a na pritoci Mestinjščica je vodomjerna postaja Sodna s nizom podataka od 1989. godine. U 2017. godini ponovno će biti pokrenuta mjerenja na rijeci Sutli u Rogatecu, na postaji koja je djelovala između 1965. i 1986. godine. Osim toga, trenutno su aktivne vodomjerne stanice Hum na Sutli (niz podataka od 2008. godine), Sotelsko jezero (niz podataka od 2001), Bratkovec (niz podataka od 1993), Zelenjak (niz podataka ovu lokaciju postoje od 1967) i Ključ (niz podataka od 1988.). Na vodomjernim postajama Bratkovec i Zelenjak provode se mjerenja protoka od uspostave mjerenja, a na vodomjernoj postaji Hum na Sutli od 1914. Od tada Od tada je provedeno samo 6 mjerenja, i to uglavnom pri malim protokama. Vodomjerne postaje Hum na Sutli, Zelenjak i Bratkovec su opremljene limnigrafima, a vodomjerne postaje Sotelsko jezero i Ključ su opremljene su vodomjernim letvama. Vodomjerne postaje Hum na Sutli, Sotelsko jezero i Zelenjak su značajne za provedbu mjera zaštite od poplava. Na vodomjernoj postaji Zelenjak instalirana je automatska mjerna postaja 1979. godine, a na Humu na Sutli 2008. godine. Na postaji Sotelsko jezero provode se izvanredna mjerenja za vrijeme pojave velikih voda.

Povijesni podaci pokazuju da je srednji protok na vodomjernoj postaji Rakovec (slivno područje oko 560 km2) za razdoblje od 1926. do 2014. godine iznosio 8,25 m3/s. Najviša razina vode u razdoblju mjerenja ostvarena je 18. rujna 2010. godine pri apsolutnoj koti od 146,36 m.n.m., s procijenjenim protokom od oko 121 m3/s.

Sutla je dio ekološke mreže Natura 2000, važna za očuvanje sedam vrsta riba i jedne vrste školjke na temelju Direktive o staništima, što također značajno utječe na način upravljanja vodama rijeke Sutle i vodnim dobrom. Očuvana su i poplavna i močvarna područja na području ornitološkog rezervata Jovsi, koji se nalazi u području između ceste Župelevec- Dobova i rijeke Sutle u općini Brežice.

Posljednjih dvadesetak godina od hidrotehničkih radova na Sutli se provode radovi gospodarskog i tehničkog održavanja u skromnom obimu. Kod gospodarskog održavanja je riječ o košnji i sječi raslinja na kraćim dionicama uz naseljena mjesta i na graničnim prijelazima, dok je kod tehničkog održavanja riječ o sanaciji erozijskog djelovanja voda, odnosno izradi kraćih obaloutvrda i drugih vrsta zaštite na lokacijama pojave erozije pokosa korita u cilju sprječavanja širenja erozije i šteta na okolnom zemljištu.

Pedesetih godina XX stoljeća u sklopu gradnje željezničke pruge Savski Marof- Stranje izvedeno je uređenje (regulacija) korita rijeke Sutle od ušća u rijeku Savu do Figarovog mosta u Čemehovcu (km 14+800). Od tada do danas je izveden niz manjih parcijalnih zahvata na stabilizaciji korita (pragovi, obaloutvrde, uzdužne građevine i sl.), kako sa slovenske, tako i sa hrvatske strane, od kojih je dio doveden u doprirodno stanje, dio uništen, a dio je i danas moguće detektirati i obavljaju svoju funkciju.

Sutla se gotovo cijelom tokom kod pojave velikih voda izlijeva iz korita i plavi okolne površine (u pravilu poljoprivredne) i na hrvatskoj i na slovenskoj strani. Na dijelovima uz naselja i prometnice su tijekom godina izvođeni određeni hidrotehnički zahvati kako bi se štete od plavljenja svele na što je moguće manju mjeru.

Od lokacija koje su ugrožene plavljenjem na slovenskoj strani treba spomenuti:

  • cestu za granični prijelaz Orešje,
  • objekti u naselju Bračna Vas, Gregovce, Nova vas, Rigonce, Loče,
  • područje Rogatca na dijelu uz granični prijelaz Hum na Sutli,
  • dio naseljenog područja u općini Podčetrtek.

Od lokacija koje su ugrožene plavljenjem na hrvatskoj strani treba spomenuti:

  • dionicu od graničnog prijelaza Harmica (cesta Zaprešić-Dobova) do željezničke pruge Zagreb-Ljubljana, na kojoj nema izgrađenog nasipa. Na tom djelu ugroženo je više obiteljskih kuća koje se nalaze omeđene željezničkim nasipima i rijekom Sutlom,
  • naselje Gmajna u Kumrovcu, gdje je kod pojave velikih voda ugroženo više stambenih i gospodarskih objekata,
  • naselje Plavić, gdje je kod velikih voda zatvorena lokalna cesta L22026,
  • naselja Bratkovec, Luka Poljanska i Harina Zlaka, gdje je kod pojave velikih voda ugroženo više stambenih i gospodarskih objekata,
  • dionica uzvodno i nizvodno od graničnog prijelaza Hum na Sutli, gdje je kod pojave velikih voda ugroženo više stambenih i gospodarskih objekata te dječji vrtić.

Od zaštitnih vodnih građevina sa hrvatske strane treba spomenuti lijevoobalni nasip kod Ključa Brdovečkog u dužini od 3.480 metara, kao i lijevoobalni nasip kod naselja Gmajna (Kumrovec) dužine oko 800 metara.

Od željezničke pruge Zagreb-Ljubljana (stac. nasipa km 3+480 do km 2+138) proteže se lijevi zaštitni nasip rijeke Sutle. Nasip štiti područje Ključa Brdovečkog od 50-godišnjih velikih voda rijeke Sutle sa nadvišenjem od 50 cm. Nizvodno od stac. km 2+138 proteže se usporni nasip Save izgrađen s nadvišenjem 120 cm na 100-godišnje velike vode rijeke Save.

Nasip kod naselja Gmajna je u naravi uređena deponija materijala iz iskopa Sutle (iz sedamdesetih godina XX st.) koja ima formu nasipa i funkciju zaštite naselja od velikih voda, ali su mu tehničke karakteristike nezadovoljavajuće.

Najznačajnija regulacijska i zaštitna vodna građevina na Sutli je akumulacija Sutlansko jezero (Vonarje), a  osnovna joj je namjena zadržavanje velikovodnog vala Sutle i povećanje zaštite od poplave nizvodnih naselja. Građevina je projektirana i izvedena da bi služila kao višenamjenska akumulacija (vodoopskrba, navodnjavanje i zadržavanje vodnog vala), ali je početkom 80-tih godina prošlog stoljeća, nakon onečišćenja uzrokovanog nepostojanjem sustava odvodnje otpadnih voda uzvodnih naselja, prestala funkcionirati za vodoopskrbu, i trenutno funkcionira kao retencija. Sada više niti nema potrebe za opskrbom vode iz akumulacije budući je ista sa hrvatske strane riješena zdencima kroz sustav Zagorskog vodovoda i Hum Vodoopskrba i odvodnja.

Najznačajnija regulacijska i zaštitna vodna građevina na Sutli je akumulacija Sutlansko jezero (Vonarje), a  osnovna joj je namjena zadržavanje velikovodnog vala Sutle i povećanje zaštite od poplave nizvodnih naselja. Građevina je projektirana i izvedena da bi služila kao višenamjenska akumulacija. Prvenstveno je bila naijenjena zadržavanju velikovodnih valova Sutle, a bile su predviđene i namjene:

  • za vodoopskrbu Posotlja i Zagorja
  • na navodnjavanje poljoprivrednih površina
  • za ribarstvo i turističke namjene

Početkom 80-tih godina prošlog stoljeća, zbog loše kakvoće vode i  nakon višekratnih pomora riba u jezeru jezero je ispražnjeno i dozvoljena je uporaba samo za zadržavanje veelikovodnih valova Sutle tako da isto trenutno funkcionira kao retencija. Sada više niti nema potrebe za opskrbom vode iz akumulacije budući je ista sa hrvatske strane riješena zdencima kroz sustav Zagorskog vodovoda i Hum Vodoopskrba i odvodnja.

Sutlansko jezero se nalazi uzvodno od ušća Mestinjščice u Sutlu. Dužina akumulacije proteže se u dužini oko 6 km, a površina mu je 195 ha. Izgrađene su dvije pregrade- Vonarje i Prišlin.

Pregrada Vonarje izvedena je kao nasuta pregrada od zemljanog materijala, visine 12,0 metara, Volumen vode u akumulaciji kod nivoa vode na koti preljeva (207,50 m.n.m.) iznosi 8,7 x 106 m3. Pregrada Prišlin je betonska i njena funkcija je sprječavanje zamočvarenja gornjeg dijela doline.

Osnovni podaci o akumulaciji Sutlansko jezero (Vonarje) su kako slijedi:

  • kota krune brane 211,45 m.n.m.
  • kota preljeva 207,50 m.n.m.
  • kota maksimalne razine 209,35 m.n.m.
  • sigurnosno nadvišenje 1,5 m
  • visina brane iznad terena 14,85 m
  • dužina brane 102,2 m
  • širina krune do 4,0 m
  • biološki minimum od 120 l/s
  • volumen akumulacije kod kote 207,50 m.n.m. iznosi 8,7 106 m3
  • volumen akumulacije kod kote 209,35 m.n.m. iznosi 12,4 106 m3

Fotografije sliva nalaze se u FOTOGALERIJI.