Múra (njem. Mur, hrv. i mađ. Mura, prekmurski Müra, Möra) je rijeka u Srednjoj Europi, lijevi pritok Drave. Izvire u Radstadtskim Turama, najzapadnijem dijelu Niskih Tura, u visokogorskoj dolini Murwinkel u austrijskoj saveznoj državi Salzburg. Najprije teče po ledenjacima preoblikovanoj dolini Lungau, uglavnom prema istoku, kraj naselja Tamsweg. Zatim ulazi u saveznu državu Štajersku i nastavlja put prema istoku kroz Murau, Judenburg, Knittelfeld i Leoben, do naselja Bruck an der Mur, gdje dobiva lijevi pritok Mürz. Tu skreće prema jugu, probijajući se kroz uski kanjon kroz pojas Alpi i kod Graca ulazi u široku Gracku kotlinu. Po njoj teče prema jugu, kraj Leibnitza do austrijsko-slovenske granice, te nastavlja put po granici do Gornje Radgone. Zatim u smjeru jugoistoka teče poprijeko kroz Sloveniju i kod Razkrižja dolazi na slovensko-hrvatsku granicu, zatim teče po hrvatsko-mađarskoj granici, neposredno pred ušćem prima s lijeva umjetni kanal Principális te kod Legrada utječe u Dravu. Veći lijevi pritoci su Taurach, Liesing i Mürz u Austriji, te Krka, u koju utječe Ledava; desni pritoci su Kainach i Sulm u Austriji te Ščavnica u Sloveniji i Trnava u Hrvatskoj.
U najuzvodnijem toku Mura je tipična planinska rijeka, ubrzo se spusti u širu dolinu Lungau na oko 1000 m nadmorske visine. Po dolini teče kraj mnogih sela, između travnjaka i polja, u čitavoj je dužini regulirana i okružena je samo uskim pojasom obalne vegetacije. Mura je takva u početku i u Štajerskoj, a već uzvodno od naselja Murau su prve dvije, od 21 protočne hidroelektrane. Rijeka teče najprije prema istoku vijugajući širokom dolinom, sve do naselja Judenburg, gdje ulazi u 20 km dugačku i 8 km široku Judenburšku kotlinu. U prošlosti su ovdje proizvodili smeđi ugljen, a i lokalna industrija (papir, metal) je jako onečišćavala rijeku. Nizvodno od naselja Knittelfeld rijeka ponovo ulazi u usku dolinu između šumovitih brda, prolazi kroz Leoben, s velikom željezarom u obližnjem Donawitzu te stiže do naselja Bruck an der Mur. Na dolinu Mure se sa sjeveroistoka priključuje dolina lijevog pritoka Mürz, po kojoj prolazi južna željeznica od prijelaza Semmering, i nastavlja se kroz uski kanjon Mure prema štajerskom glavnom gradu. Počevši od Leobena, na rijeci se nižu elektrane, jedna za drugom, posljednja na austrijskom dijelu rijeke je u Spielfeldu. Mura teče kroz stari dio Graza, a potom preko široke Graške ravnice na jugu. Ovdje je rijeka također potpuno regulirana, na njoj se nižu hidroelektrane, prate je vodenice koje su nekoć izgrađene za pogon mlinova i pilana. Prije je Mura u ovom dijelu već bila prava nizinska rijeka i pomicala je svoje korito lijevo desno po ravnici, pa su je već u drugoj polovici 19. stoljeća potpuno regulirali. Od Spielfelda do Gornje Radgone, Mura predstavlja granicu između Slovenije i Austrije. U ovom dijelu teče tik uz sjeverni rub Slovenskih goric, nakon čega teče Apaškim poljem u širokom luku. Već tu se na obje obale rijeke počinje širiti pojas šumaraka koji se nizvodno od naselja Radenci znatnije proširuju. Kod Gornje Radgone rijeka ponovo dotiče brežuljkaste Slovenske gorice, gdje oduvijek postoji važan prijelaz preko rijeke, prema Bad Radkersburgu na lijevoj obali.
Čovjek je također znatno promijenio i dionicu rijeke dužine 28 km od Gornje Radgone do Gibine. U prošlosti se Mura često razlijevala preko široke ravnice, osobito na lijevoj obali, a sada su, s dugim nasipima za zaštitu od poplava, poplave, više ili manje, ograničene na pojas šumaraka, neposredno uz rijeku. Zbog ranijih regulacija i hidroelektrana u gornjem toku, rijeka pronosi mnogo manje nanosa nego prije, zbog čega je posljednjih desetljeća znatno produbila korito. To je rezultiralo nižim razinama podzemnih voda, što kao posljedicu ima također gubitak ekološki izuzetno značajnih poplavnih šuma kraj rijeke. Od ušća Krke u Muru, Mura vijugavo teče na jugoistok oblikujući velike meandre, sve do ušća u Dravu kod Legrada.
Mura je u gornjem toku značajna planinska bujična rijeka, velikim dijelom regulirana i ne izaziva nikakve posebne probleme. Nizvodno od Graza, gdje je nekad duž ravnice korito meandriralo, već u drugoj polovici 19. stoljeća rijeka je regulirana, a danas teče kroz niz hidroelektrana. U Graškoj kotlini te nizvodno, rijeka je za vrijeme posljednjeg ledenog doba nasula današnju plodnu ravnicu, po završetku ledenog doba se ponovno usjekla u vlastite nanose i izgradila široku poplavnu ravnicu koja se nizvodno još širi. Veliki dio ovih ravnica je još uvijek pod utjecajem velikih poplavnih valova i od tuda potječe velika razlika između malo viših, obrađenih i gusto naseljenih dijelova, i nižih dijelova ravnice uz rijeku, koje je čovjek u velikoj mjeri prepustio šumarcima i močvarnim livadama. Ta široka ravnica je u prošlosti bila izložena velikim poplavama koje su plavile više kvadratnih kilometara i prijetile također i selima udaljenima od rijeke, prije svega na lijevoj obali, nizvodno od naselja Petanjci.
Slično kao i Drava, Mura također ima pluvio-glacijalni (kišno-ledenjački) režim, s najviše vode u svibnju (topljenje snijega u planinama), a najmanje u siječnju, kada većina oborina pada u obliku snijega. U razdoblju od 1971. do 2000. prosječni protok Mure u Gornjoj Radgoni iznosio je 153,7 m3/s. Tijekom istog razdoblja, maksimalni protok izmjeren je 17.7.1972. (1205 m3/s), a minimalni protok je izmjeren 14.12.1989. (40,5 m3/s). Do sada je najveći protok izmjeren u Gornjoj Radgoni 22. kolovoza 2005.: 1350 m3/s). Na vodomjernoj postaji Mursko Središče najviši vodostaj je zabilježen 15.09.2014.: +528 cm što odgovara protoku 1280 m3/s (prema krivulji protoka).
Niz hidroelektrana u Austriji ne može zadržavati poplavnu vodu, jer su elektrane protočne i imaju male akumulacije, zato su, osobito u slovenskom dijelu Mure, na obje strane, skoro završeni nasipi za zaštitu od poplava koji trenutno mogu zadržavati poplave na području šumaraka i obližnjih mokrih livada. Na desnoj obali nalazi se nasip za zaštitu od poplava od Vučje vasi do Gibine, na lijevoj obali od Petanjca do Pince, ali ni ti nasipi neće nikada moći pružiti potpunu sigurnost od poplava.
Jedna od najgorih poplava u slovenskom dijelu Mure bila je 11. i 12. studenoga 1925. Nakon snažne i dugotrajne kiše Mura se razlila i preplavila mnoga sela s obje strane. Najgore su pogođeni Veržej Dokležovje i Petiłovci, čak je i u Murskoj Soboti voda dosegla više od dva metra. Slovenski gospodar (časopis) opisuje tragediju: „Za Prekmurje se može reći da ga takva nesreća još nikada nije zadesila. Zbog pojave iznimne kiše svi su se potoci prelili i Mura je potopila cijelu regiju u visini od više metara. Strašan je bio pogled na ogromno blatno jezero iz kojeg je virilo samo drveće i krovovi kuća na kojima su se skupljale preplašene obitelji te smrzavajući se na gustoj kiši čekale na pomoć, bez hrane, u stalnoj opasnosti da im voda odnese zadnje uporište i da ih proguta. Na blatnoj vodi je oko njih plivala njihova imovina, stoka je u štalama zavijala i mukala, u vodi koja je rasla, dok se nije utopila; gdje su uspjeli stoku na vrijeme izvesti iz štala, svejedno je uginula jer je voda narasla preko 2 metra i uništila sve što se nije spasilo na drveću ili krovovima.”
Velike vode su bile na Muri i u kolovozu 1926., kolovozu 1938., 13-17.07.1972., te konačno u kolovozu 2005. Nakon tih poplava, tijekom zadnjih desetljeća izgrađeni su nasipi koji su u potpunosti ispunili svoj zadatak, jer unatoč najvećem zabilježenom protoku (u Gornjoj Radgoni 22. kolovoza 2005. godine 1350 m3/s) nije bilo katastrofalnih poplava. Vatrogasci i lokalni stanovnici uspjeli su krajnjim naporima ojačati nasipe na vrijeme, tako da se voda nije razlila po ravnici, već je velika voda ostala unutar nasipa. Ipak, posljedice su bile teške, jer su plavile podzemne vode i manji potoci, tako da je pod vodom bilo 300-tinjak kuća, te je bilo oštećeno ili uništeno i 39 mostova.
